Kuka - Bljušt

Bljušt –Tamus communis ili kuk, kuka, kukovina, crna loza pripada porodici dioscoreaceae (bljuštavki).

 

Trajna ,1 - 3m duga povijuša , gomoljasto odebljalog korijenja, koja može doseći 20 - 30cm u dužinu i 5 - 10cm u širinu. Stabljika je vijugava, a listovi najčešće duboko srcasti, šiljasti, tamnozeleni i naizmjenično poredani. Oblik listova može varirati. Cvjetovi su žućkasti i neugledni, složeni u grozdaste cvatove, koje izbijaju iz pazušaca listova. Razvijaju se u svibnju i lipnju. Plodovi su okrugle bobe, lijepo crvene boje.

 

Izdanci kuka se beru tijekom proljeća. Za jelo se pripremaju vrhovi i sočni dijelovi stabljike, a odbacuju se oni dijelovi koji ne pucaju kad se presaviju. Mogu se spremati na više načina a jedan od najuobičajenijih je skuhati ih i pripremiti na salatu sa tvrdo kuhanim jajima. Mogu se jesti i sirove ili kao omlet.

 

Bljušt raste po sjenovitim, najčešće bukovim šumama, po poljima i vlažnim mjestima, a često se penje uz ograde, grmlje i živice. Rasprostranjen je po cijelom Mediteranu i šire.

 

Jedu li se izdanci bljušta u većoj količini, mogu izazvati probavne poremećaje.

 

LJEKOVITOST BILJKE:

Kuke imaju nisku energetsku vrijednost: 100 g jestivog dijela daje 105 kJ (25kcal). Siromašna je bjelančevinama 3,6 %, mastima 0,1% i ugljikohidratima 3,8%. Njena biološka vrijednost sastoji se u bogatom sadržaju vitamina i minerala. Pravi je depo minerala, prosječno oko 600mg%, od čega više od trećine otpada na kalij, a ostalo su drugi važni minerali - fosfor, sumpor, kalcij, magnezij te željezo, bakar, cink, fluor, jod i drugi mikroelementi.

 

Kuke sadrže najviše vode, 93%. Od vitamina, kuke su najbogatije vitaminom C - 23 mg %, a sadrži i dosta karotina (provitamina A) i sve vitamine grupe B.

 

O ljekovitosti kuka postoje razna proturječna mišljenja.

 

U staroj Kini, 3000 g.p.n.e. jedna je vrsta kuka s Dalekog istoka bila tražena kao lijek protiv kašlja, čireva i oteklina. Smatralo se da ublažava bolove u nogama te se koristila u pripremanju kupki. U Francuskoj je bila poznata po diuretičkom djelovanju, a bogataši su joj pripisivali afrodizijska svojstva.

 

Kuke povoljno djeluju kod zatvora te kod slabokrvnih osoba. Važna je u prehrani dijabetičara, rekonvalescenata, slabih osoba. Najznačajnije je njeno diuretičko djelovanje. Preporuča se jesti osobama kod otežanog mokrenja, oboljelima od gihta, reume, vodene bolesti, a zabranjuje jesti kod akutne upale zglobova, mokraćnih puteva i prostate. Stimulativno djeluje kod povećanih umnih napora, ali se ne preporuča kod osoba koje su nervozne i koje pate od nesanice.

 

Ako se kuke češće konzumiraju, i u većim količinama, mokraća poprima karakterističan neugodan miris, što je dokaz da potiču izlučivanje štetnih tvari iz organizma.